Posljednji i prvi ljudi (Last and First Man, 2020, IS, 70') neobičan je susret filma i glazbe ostvaren pod redateljskom palicom islandskog skladateljskog velikana Jóhanna Jóhannssona. Koncipiran kao znanstveno-fantastični filmski esej, nastao je na vrhuncu njegove kreativne snage.

Film je vizualna, glazbena i pripovjedna meditacija nadahnuta istoimenim romanom (iz 1930.) Olafa Stapledona, oca vizionarskog SF-a, filozofa i neumornog borca za mir. Monumentalna antifašistička spomenička baština iz jugoslavenske prošlosti, snimljena 16-milimetarskom kamerom na memorijalnim mjestima bez ljudi, postaje prizorima neobičnih tvorevina iz budućnosti. Bezizražajni glas pripovjedačice, pripadnice utopijske civilizacije koja je zbog astronomskog incidenta davno napustila Zemlju, glas je posljednjeg evolucijskog oblika čovječanstva – posljednje vrste koja se iz budućnosti obraća nama, prvoj ljudskoj vrsti. Ovaj apokaliptični izvještaj odaslan je u svemir uz još jedan nezaboravni soundtrack, nastao u suautorstvu sa zvučnim umjetnikom i skladateljem Yairom Elazarom Glotmanom.

Jóhann Jóhannsson (1969. – 2018.) bio je iznimno utjecajna figura na suvremenoj glazbenoj sceni. Zanemarujući podjele između glazbenih žanrova, stvorio je vlastiti skladateljski jezik: spoj klasičnih, minimalističkih, ambijentalnih i elektroničkih elemenata, uz čestu upotrebu sintesajzera i drone dionica. Njegovo glazbeno naslijeđe i dalje živi u opsežnom katalogu koji obuhvaća sve, od sugestivnih djela za male ansamble do izrazito originalnih i višestruko nagrađivanih filmskih partitura, oratorija i orkestralnih djela.