Adriatic Social Club DJs je kolektiv koji čine rezidenti istoimenog kluba. Kao malo tko na ovim prostorima, ASC DJs posljednjih su par godina na line up-ovima većine domaćih, ali i brojnih međunarodnih festivala, kao i svih relevantnih klubova na području bivše Jugoslavije.

Od svog otvaranja, Adriatic Social Club se profilirao kao jedinstvena oaza dobre vibre uz pomno biran glazbeni soundtrack. Uz vrhunske svjetske gostujuće DJe (Young Marco, Raphael Top Secret, Bayete, Vladimir Ivković, Zaltan, Millos Kaiser, Invisible City Soundsystem, Marcel Vogel, Apiento itd.) te najbolje domaće i regionalne DJ-e koji redovito gostuju u ASC-u, za glazbu su najzaslužniji njihovi rezidenti koji iz vikenda u vikend u ASC donose cutting edge selekciju.

Mateo Miošić, poznatiji kao After Ego, ključno je ime splitske klupske scene. Svoje vještine brusio je kroz godine rada na raznim lokacijama – od kruzera do kultnih splitskih klubova. Danas je prepoznat kao suosnivač underground kolektiva Peta Dijagnoza, koji svojim radom aktivno drži splitsku scenu živom.

Na underground sceni kao DJ, promotor i organizator djeluje od 2019. godine i, usprkos svim izazovima, nastavlja graditi svoj put s nepromijenjenom energijom. Njegova ljubav prema glazbi je neuništiva, što se svakodnevno potvrđuje konstantnim radom u svakom kreativnom obliku.

Alejandro Moya je plesač, koreograf i edukator, a od 2020. član je renomirane belgijske kompanije Peeping Tom. Svoj umjetnički put započeo je breakdanceom s deset godina, nakon čega se školovao na programu suvremenog plesa na Profesionalnom konzervatoriju u Madridu. Surađivao je s istaknutim koreografima kao što su Dani Pannullo, Sharon Fridman, Korsia i António Ruz. Autor je radova LUCERO, Senza Scola, Las Descalzas i sola DESVELO. Uz umjetnički rad, međunarodno djeluje i kao pedagog, povezujući plesno kazalište, somatske prakse, osteopatiju i fizički zahtjevan trening.

DESVELO je solo suvremenog plesa inspiriran japanskim konceptom tokonome, malog prostora za kontemplaciju u kojem ostaje samo ono bitno. Alejandro Moya na sceni postupno gradi i mijenja vlastiti prostor kroz pokret, preciznost i pažljivo osluškivanje. Predstava polazi od fizičkog rada i zanata te povezuje tjelesni napor s unutarnjom transformacijom, dotičući se tema brige, tišine, nesavršenosti i krhkosti. Umjesto gotove slike, DESVELO se razvija kao stvarni proces nastajanja, u kojem se intimni krajolik otkriva pokret po pokret.

Analogija, mjesto posvećeno kulturi vinila, slušanju glazbe i otkrivanju izdanja koja vrijedi vratiti na gramofon, na terasu Trokut donosi sajam rabljenih ploča tematski vezan uz nastup Grandmaster Flasha. U izboru će se naći second hand vinili iz hip-hopa, funka, soula, jazza, reggaea i srodnih žanrova, za sve koji vole kopati po pločama i pronaći nešto što nisu tražili.

Izložba Flajeri i priče – Split i okolica 1995. – 2005. svojevrstan je uvod u istoimenu knjigu o prvih deset godina klupske scene u Splitu, čiji se izlazak očekuje tijekom 2027. godine. Izložba je prije svega prikaz jednog vremena kroz izbor flajera nastalih u Splitu i okolici između 1995. i 2005. godine, desetljeća u kojem su glazba, klubovi, koncerti i različite supkulturne scene stvarali vlastiti, lako prepoznatljiv vizualni jezik.

Postav je kuriran tako da obuhvati neke od najvažnijih i najzanimljivijih vizuala tog razdoblja, ali i događaje, izvođače i mjesta koji su obilježili glazbeni i klupski život grada. Selekcija pritom nije vođena isključivo dizajnerskom vrijednošću pojedinog flajera, nego i njegovim mjestom u široj priči o sceni koja je tijekom tih godina nastajala, razvijala se i mijenjala. Bilo je to vrijeme prije društvenih mreža i digitalne promocije kakvu danas poznajemo, pa flajeri nisu bili samo sredstvo oglašavanja. Bili su važan komunikacijski alat, ali i dio identiteta čitave scene, mali grafički artefakti koji su se dijelili po klubovima, kafićima i ulicama, prelazili iz ruke u ruku i često ostajali sačuvani dugo nakon što bi događaj završio. Promatrani danas, oni postaju svojevrsni dokument vremena, trag jedne glazbene i vizualne kulture, ali i grada, njegovih mjesta i ljudi koji su tu kulturu stvarali – ili, jednom riječju, uspomena.

aya je jedno od upečatljivijih autorskih imena suvremene eksperimentalne elektronike, poznata po intenzivnim i izrazito fizičkim koncertnim nastupima i DJ setovima te izdanjima koja redovito privlače pažnju kritike. Debitantski album im hole iz 2021. dobio je Pitchforkovu oznaku Best New Music, dok je album hexed!, objavljen 2025. za Hyperdub, naišao na još snažniji kritički odjek.

Glazbenica iz regije Pennin na sjevernom Atlantiku u svom se radu bavi iskustvom, sjećanjem i njihovim utjecajem na fizičko tijelo. Spajajući soundsystem kulturu, decentralizirane internetske scene i post-hardcore senzibilitet, gradi oštre i hibridne zvučne forme koje izmiču jasnim žanrovskim odrednicama.

Objavljivala je za Hyperdub, YCO, Tri Angle, Wisdom Teeth i Astral Plane Recordings, a iza sebe ima i niz remikseva za druge izvođače. Zajedno s BFTT-jem vodi izdavačku kuću YCO, a skladala je i glazbu za projekte BBC-ja, Manchester International Festivala, NTS-a i CTM Festivala.

Kolažna stop-frame animacija otvara prostor u kojem statična slika postaje pokret, a izrezani elementi dobivaju nove odnose, značenja i ritam. Kroz praktičan rad polaznici će istraživati kako jednostavnim animacijskim postupcima graditi likove, atmosferu i kratke vizualne narative. Radit će se kratki animirani klipovi od po nekoliko sekundi koji se potom mogu povezati u jedan zajednički kratki film. Proces izrade animacije zamišljen je kao početak vlastitog projekta, ali i kao vježba i uvod u razvoj složenijih ideja. Uz kolaž, polaznici će po želji moći uključiti i crtane elemente koristeći flomastere i olovke.

Marko Tadić jedan je od istaknutijih hrvatskih suvremenih umjetnika, a njegova praksa obuhvaća crtež, kolaž, instalaciju i animaciju. Diplomirao je slikarstvo na Accademia di Belle Arti u Firenci. Dobitnik je niza nagrada, među kojima su Nagrada Radoslav Putar za najboljeg mladog suvremenog umjetnika 2008.

Radionica će polaznike uputiti u osnove stripa kao medija u kojem se prožimaju vizualno i narativno. Nakon kratkog uvoda u njegovu povijest i razvoj s masovnim medijima, proći će se proces od ideje do realizacije jedne strip-table. Bit će riječi i o suradnji scenarista i crtača u stripovima koje ne stvara samo jedan autor.

Po struci profesor likovne kulture i restaurator, Damir Ercegović stripove i ilustracije objavljuje od devedesetih. Sudjelovao je na brojnim međunarodnim festivalima i izložbama autorskog stripa, a 2001. objavio je zbirku kratkih stripova Priče za laku noć u izdanju splitskog KUM-a. Od 2014. do 2020. radio je kao crtač na projektu Lavanderman. Strip album Doživljaji Fabijana Puha osvojio je prvu nagradu za strip od jedne table na Strip susretima Virovitica

Cirkus Kolektiv

Razgovori s Domom je site-specific izvedbeni projekt koji se odvija u različitim, uglavnom neiskorištenim prostorima Doma mladih, gradeći odnose između umjetnika, publike i samog prostora. Razgovori otvaraju skrivene i inače nedostupne dijelove Doma, referirajući se na trenutak pred nadolazeću rekonstrukciju koja donosi potpunu transformaciju do tada poznatog fizičkog prostora, a odnosi ustaljene navike i sve ono nematerijalno što je Dom do tada nastanjivalo.

Treći Razgovori se bave temom zajedništva kao načina opstanka u trenutku kada se čini da su vanjski izazovi presnažni. U prostoru između onoga što završava i onoga što još nije počelo, prepreke prestaju biti nešto što treba savladati i postaju mjesto na kojem se iznova pronalaze oblici oslanjanja, ustrajanja i zajedničkog postojanja.

Razgovori s Domom je performativna šetnja i umjetnički projekt udruge Cirkus Kolektiv. Novo izdanje nastaje kroz intenzivan produkcijski proces neposredno uoči festivala Planet Dom, u koprodukciji s MKC-om.

Operacija Crossroads naziv je za prva dva od ukupno dvadeset i tri testa nuklearnog oružja koje su Sjedinjene Američke Države provodile na atolu Bikini između 1946. i 1958. godine. Testiranja je snimalo više od 700 kamera i 500 snimatelja, a gotovo polovica tadašnjih svjetskih zaliha filmske vrpce nalazila se na Bikiniju, čineći ove testove jednim od najtemeljitije fotodokumentiranih događaja u povijesti.

U legendarnom filmu američke avangardne kinematografije Crossroads (1976.) Bruce Conner (1933.–2008.), jedan od najznačajnijih američkih umjetnika poslijeratnog razdoblja, od deklasificiranih snimaka testova iz Nacionalnog arhiva stvorio je hipnotičku viziju nuklearne kataklizme, kojoj je pridružio izvornu glazbu Patricka Gleesona i Terryja Rileya, skladanu na Moog sintesajzeru i električnim orguljama.

U Amfiteatru prikazujemo digitalno restauriranu verziju filma iz 2013. godine.

Restauracija: UCLA Film & Television Archive

Uz dopuštenje: Conner Family Trust i Michael Kohn Gallery, Los Angeles

Foto © Conner Family Trust

Rijetki su ljudi koji s punim pravom mogu reći da su utjecali na čitavu generaciju, a Grant Marshall, poznatiji kao Daddy G, jedan je od njih. Među ključnim je figurama bristolskog zvuka i suosnivač Massive Attacka, a svoj je put započeo početkom osamdesetih u legendarnom sound systemu The Wild Bunch, jednom od temelja glazbenog pokreta iz kojeg će se razviti trip-hop. Massive Attack osniva 1988., a na debitantskom albumu Blue Lines sudjeluje kao vokalist, gitarist, klavijaturist i producent, dok njegov duboki, prepoznatljivi glas postaje jedan od važnih elemenata zvuka benda.

Tijekom cijele karijere Daddy G uživa velik ugled kao DJ, a njegovi setovi oduvijek su otvarali prostor različitim žanrovima. Od korijena u reggaeu, preko punka, američkog housea i hip-hopa, u njima gradi eklektičnu mješavinu glazbe koja ga nadahnjuje i pokreće, pristup kojem ostaje vjeran već više od četiri iznimno uspješna desetljeća.

Solo B-612 inspiriran je planetom Malog princa, mjestom koje nije posebno samo po sebi, već to postaje kroz brigu, prisutnost i vrijeme koje mu posvećujemo. Kroz improvizaciju izvedba istražuje kako se odnos između tijela i prostora neprestano gradi i mijenja. Svaki prostor postaje planet s vlastitom atmosferom, a svaki pokret ostavlja trag koji ga iznova oblikuje. Izvedba nastaje u stvarnom vremenu, kao susret tijela, prostora i publike.

Dora Šesto zagrebačka je plesačica i koreografkinja čiji se rad razvija kroz improvizaciju, muzikalnost tijela i odnos pokreta i zvuka. Diplomirala je suvremeni ples na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a trenutno završava diplomski studij plesa na Royal Conservatoire of Antwerp. U svom radu oslanja se na fizičku izražajnost, spontanost i prisutnost izvođača, tražeći različite načine na koje se pokret može graditi i mijenjati u izvedbi. Autorica je solo radova Funk Up i Get On The Good Foot te suradničkog projekta Nevjerojatna tijela. Svoju je plesnu praksu dodatno razvijala kroz rad s Antonom Lachkyjem i Davidom Zambranom te sudjelovanjem u međunarodnim edukacijskim programima i rezidencijama.

Kako od prve ideje nastane freestyle? Kroz igru riječima, rime, brainstorming i slobodno pisanje polaznici će isprobavati različite načine improvizacije uz beat, razvijati asocijacije i mijenjati perspektive. Fokus je na spontanosti, oslobađanju od straha od pogreške i pronalasku vlastitog glasa.

Kandžija je već više od petnaest godina jedno od najprepoznatljivijih imena domaće hip-hop scene. Kao osnivač i frontmen benda iza sebe ima sedam studijskih albuma i veliko koncertno iskustvo diljem regije. Njegov rad čvrsto je ukorijenjen u hip-hopu, ali se otvara različitim žanrovskim utjecajima, uz tekstove koji spajaju svakodnevicu, društveni komentar, humor i emociju. Albumi Beton, Plafon i Nema labavo izdvojeni su kao važna regionalna izdanja, dok je aktualni Trostruki salto osvojio Porin i Rock&Off za hip-hop album godine.

Grandmaster Flash jedan je od ključnih pionira hip-hopa i jedan od umjetnika koji su DJ-ing pretvorili u zasebnu kreativnu disciplinu. Još u najranijim danima žanra razvio je vlastitu Quick Mix Theory, usavršio beat looping i među prvima koristio gramofon kao pravi glazbeni instrument. Njegove su tehnike snažno utjecale na generacije DJ-eva, producenata i hip-hop izvođača, a The New York Times nazvao ga je prvim virtuozom hip-hopa.

Kao član Grandmaster Flash and the Furious Five, 2007. postao je dio prve hip-hop grupe primljene u Rock & Roll Hall of Fame. Dobitnik je Grammy Lifetime Achievement Awarda iz 2021. i Polar Music Prizea iz 2019., a njegov utjecaj daleko nadilazi vlastitu diskografiju. Radio je i kao pridruženi producent na Netflixovoj seriji The Get Down, posvećenoj nastanku hip-hopa u Bronxu sedamdesetih. Njegovi današnji nastupi vraćaju se upravo tom formativnom razdoblju hip-hopa, kojem je i sam pomogao dati oblik.

IDEM je u kratkom vremenu postao jedno od zapaženijih novih imena domaće nezavisne scene, s publikom koja ga prati po klubovima i festivalima diljem regije. Dvodnevna rasprodana koncertna promocija albuma CIAO u zagrebačkoj Tvornici kulture i Boogaloou, Porin za novog izvođača godine i šest nagrada Rock&Off potvrđuju koliko je brzo projekt prerastao početni hype.

Iza IDEM-a stoji Antun Aleksa, trombonist bendova Porto Morto i JeboTon Ensambl te gitarist i pjevač benda Trophy Jump. Antun se kroz pjesme s gorko-slatkom notom dotiče svih tema koje su mu važne, a koje su zamišljene kao hitovi prije svega za samog autora, a zatim potencijalno i za širu publiku. U nešto više od dvije godine IDEM je objavio deset singlova i dva albuma, poyy i CIAO, te izgradio prepoznatljiv autorski potpis koji jednako dobro funkcionira na albumu i uživo.

Iris je dio Underground Controla, kolektiva koji više od dva desetljeća oblikuje splitsku underground i house scenu kroz klupske programe, međunarodna gostovanja i projekte poput EgoFree Festivala i ljetnih partyja na Barbarincu. U DJ-ing ulazi uz Mira, jednog od osnivača kolektiva, a njezin je glazbeni izričaj prirodan nastavak dugogodišnje povezanosti s house glazbom i klupskom kulturom.

„Slušati Juliána Mayorgu znači čuti suvremeni kolumbijski zvuk odveden na još uzbudljiviji teren. Njegova glazba sadrži sve što ga određuje: eksperiment, humor, promišljanje i strast.“ (Joan Escutia, Vogue Mexico)

Rođen u Kolumbiji, a danas sa sjedištem u Madridu, Julián Mayorga jedno je od najdivljijih imena nove latinoameričke tropske scene. Cumbia, psihodelija, avangarda i pop ulaze u njegovu nemirnu i razigranu glazbu, u kojoj jezik i zvuk stalno odlaze u neočekivanim smjerovima. Njegove pjesme crpe motive iz krajolika, priča i mistične imaginacije Tolime. Album Chak Chak Chak Chak iz 2024. taj je pristup odveo još dalje, a Glitterbeat ga je opisao kao grozničavu, apsurdističku verziju post-cumbia psihodelije.

Jung An Tagen umjetnički je alias austrijskog glazbenika i filmaša Stefana Justera, koji iza sebe ima dva desetljeća diskografske aktivnosti (Editions Mego, Diagonal) i nastupanja na festivalima poput Unsounda i Sonic Actsa. Za Planet Dom pripremio je poseban set temeljen na materijalu s albuma Revenge of the Speaker People i Phantom Acid, u kojem će spojiti psihoakustiku s techno okvirom i vizualnim elementima posuđenim iz underground klupske kulture.

Polazeći od otoakustičkih emisija (OAE), sposobnosti ljudskog uha da samo proizvodi vrlo tihe zvukove, gradi glazbu u kojoj taj fenomen ugrađuje u beatove i reducirane elektroničke teksture, stvarajući izokrenute forme od kojih se vrti u glavi i škaklja u ušima. To je najneobičniji oblik techna, u kojem se ono što prepoznajemo kao glazbeni materijal pretvara u akustičku iluziju; techno koji ne poziva na ples već zanosno dezorijentira i destabilizira samu glazbenu sintaksu. Set koji treba slušati tijelom koliko i ušima, u prostoru Beton kina, u kojem će se granice između vanjskog zvuka i vlastite percepcije izgubiti.

Kid VA, pravim imenom Vanja Purić, DJ je, idejni začetnik i organizator festivala Voi’Sa. Njegov ozbiljniji ulazak u glazbu počinje 1999. radom na Radio Braču, gdje razvija širok interes za različite žanrove i pristupe glazbi. Deset godina kasnije pokreće Voi’Sa, koji prerasta u ljetni festival u Supetru na Braču. Program festivala obuhvaća jazz, funk, hip hop, soul, bossa novu, bass, breakse, boogie/disco, soulful house i elektroniku, a taj se široki glazbeni raspon odražava i u njegovu DJ radu.

KLFM Soundsystem je splitski fluidni kolektiv glazbenih selektora organiziran u sklopu KLFM – radija u zajednici. Već niz godina svojim live glazbenim odabirom donose eklektični glazbeni pristup izvan žanrovskih ili geografskih barijera.

Beogradski bend KOIKOI posljednjih je godina izrastao u jedno od zapaženijih imena regionalne alternativne scene. Njihov zvuk kreće se između psych-rocka, post-punka i elektronike. Debitantski album Pozivi u stranu otvorio im je vrata europske scene: odsvirali su više od 150 koncerata u 18 zemalja, bili nominirani za Music Moves Europe Award 2023. te nastupili na Eurosonicu, Reeperbahnu, Europavoxu, Fusionu, INmusicu, Exitu i Arsenalu.

Tijekom 2025. nastupili su na Waves Vienna, SoAlive i SHIP festivalu te bili predgrupa Fontaines D.C.-u u Beogradu. Rolling Stone UK opisao ih je kao „srpske psych-rockere čija je zvučna snaga opipljiva, s elektrizirajućim zvukom i potpuno nabijenom koncertnom energijom”. Album O sreći u snovima, objavljen u studenome 2025., predstavljen je i na KEXP-u te je osvojio dvije nagrade za album godine na Balkanu.

Lena Willikens stekla je reputaciju „DJ-ice za DJ-eve“ zahvaljujući iznimnoj svestranosti i preporukama koje su se godinama širile među kolegama i publikom. Nijedan njezin set nije isti, a iza te raznolikosti stoji golema kolekcija ploča stvarana desetljećima i neprestano nadopunjavana slušanjem, otkrivanjem nove glazbe i instinktivnim osjećajem za ono što može funkcionirati na plesnom podiju.

Od rave scene devedesetih i legendarnog düsseldorfskog kluba Salon des Amateurs izgradila je međunarodnu DJ karijeru, uz vođenje emisije Homunkuli na NTS-u te rad na produkciji, remiksevima i kompilacijama. Njezina sposobnost da u trenutku promijeni smjer jedan je od zaštitnih znakova njezinih setova. Krećući se između UK bass mutacija, motorik ritmova i europskih synth kurioziteta, intuitivno povezuje zvukove koji bi se na papiru teško našli zajedno, a pritom zadržava i koherentnost i senzualnost plesnog podija.

Anthony McCall (1946.) jedna je od ključnih figura proširenog kina 1970-ih, poznat po pionirskim solid light filmovima, ostvarenjima od „čvrstog svjetla“ kojima istražuje prostor između filma, skulpture i izvedbe. Line Describing a Cone prvi je i najpoznatiji film iz te serije – istodobno svjetlosna instalacija i skulptura koja se izvodi kao 16-milimetarska projekcija.

Publika stoji u zamračenom prostoru i promatra film, odnosno svjetlosnu zraku koja izlazi iz projektora. Tijekom pola sata tanka zraka svjetlosti postupno se razvija: od jedne točkice koja se pretvara u zakrivljenu liniju i iscrtava kružnicu, do trodimenzionalnog šupljeg stošca. Projekcija nas poziva da zavirimo u svjetlosni stožac, stanemo u njega, prođemo kroz njega, legnemo ispod njega – da postanemo dijelom procesa koji postaje sadržaj filma.

Legendarni rad.

Adrià Montaña

Predstava je zamišljena kao multidisciplinarni solo koji kombinira pokret, kazalište, objektno kazalište, cirkus i mikro-kino, uz kritičan, apsurdan i suptilno humorističan ton. U središtu je čovjek u četrdesetima, bivši kamerman i „žongler tekućinama“, koji iz podruma punog ekrana i skrivenih kamera promatra svijet kroz digitalne i analogne leće. Suočen s ubrzanim napretkom strojeva, ne pokušava mu se oduprijeti, nego se iznova osmisliti. Kroz taj apsurdan i intiman svijet, Little Things progovara o tehnologiji, izolaciji, sjećanju i onome što nas još uvijek čini ljudima.

Adrià Montaña suosnivač je suvremene cirkuske kompanije PSiRC, osnovane 2011. godine. Njihova prva predstava, Acrometría, tijekom deset godina gostovala je diljem Europe i Latinske Amerike, s više od 200 izvedbi u 12 zemalja, te osvojila niz nagrada, među kojima su FETEN, Freiburger Leiter, Zirkolika i FAD. Od tada Montaña razvija snažnu autorsku karijeru u području suvremenog cirkusa, kroz radove poput El meu nom és Hor i scenske sage After All. Njegove su predstave koproducirali značajni festivali i institucije, a izvođene su i na pozornicama poput Mercat de les Flors i Teatre Nacional de Catalunya.

Make a Mistake

Animacije su okupljene u prostoru u zajedničku cjelinu, pri čemu njihovi zvukovi i pokretne slike stvaraju suptilnu kakofoniju koja ih povezuje i oblikuje specifičan ambijent izložbe. Istodobno, svaki rad zadržava vlastitu poziciju i autonomiju, omogućujući gledatelju da mu se posveti zasebno i prati njegov unutarnji ritam. Premda ih povezuje prepoznatljiv vizualni jezik, svaka animacija razvija vlastitu narativnu liniju i funkcionira kao zaseban svijet. Radovi koji se inače pojavljuju kao dijelovi instalacija i u dijalogu s drugim medijima ovdje su izdvojeni iz tih odnosa te prvi put okupljeni kao samostalni protagonisti izložbe.

Marko Tadić jedan je od istaknutijih hrvatskih suvremenih umjetnika, a njegova praksa obuhvaća crtež, kolaž, instalaciju i animaciju. Diplomirao je slikarstvo na Accademia di Belle Arti u Firenci, a u radu se često bavi nasljeđem modernizma, arhivima, fikcionalnim prostorima i načinima na koje slike i predmeti stvaraju nove narative. Dobitnik je niza nagrada, među kojima su Nagrada Radoslav Putar za najboljeg mladog suvremenog umjetnika 2008. i Nagrada Vladimir Nazor za najbolju izložbu 2015. Njegovi filmovi prikazivani su na brojnim međunarodnim festivalima animiranog i eksperimentalnog filma, a radovi izlagani u Hrvatskoj i inozemstvu. Godine 2017. zajedno s Tinom Gverović predstavljao je Hrvatsku na 57. Venecijanskom bijenalu. Predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Eye Ardentía, expanded cinema performans

Stoljećima je fenomen svjetlucavog, „užarenog“ mora bio dio mitologije pomoraca koji su plovili Indijskim oceanom. Spominje ga i Jules Verne u Dvadeset tisuća milja pod morem, opisujući prolazak Nautilusa kroz fosforescentni sloj mora, pojavu koja se pripisuje svjetlećim morskim organizmima. U filmskom performansu Eye Ardentía ta tajanstvena pojava postaje polazište za hipnotičnu kontemplaciju mora, svjetla i pokreta, izvedenu mehanikom klasičnog filma. Fotokemijski obrađene snimke na vrpci komponiraju se uživo pomoću triju 16-milimetarskih projektora, dok se svjetlosni snopovi šire i sužavaju lećama, prizmama i regulatorima svjetla. Uz sugestivnu elektroničku zvučnu podlogu, iz tame Amfiteatra izronit će pulsirajuća vizija svjetlucave morske ljepote.

Miguel Ángel Puertas je eksperimentalni filmaš i audiovizualni umjetnik koji od 2006. istražuje analogni film i njegovu materijalnost u umjetničkim filmskim laboratorijima u Belgiji i Španjolskoj. Suosnivač je nekoliko kolektiva posvećenih proširenom filmu i odnosu svjetla i zvuka, a svoje filmske performanse predstavlja u kinima, galerijama i na međunarodnim festivalima.

of Montreal je američki indie pop / psychedelic pop projekt koji predvodi autor i multiinstrumentalist Kevin Barnes. Bend djeluje gotovo tri desetljeća, a kroz dvadeset studijskih albuma razvio je prepoznatljiv spoj glam rocka, psihodelije, funka i synth-pop senzibiliteta, uz izrazito osobne tekstove i teatralne koncertne nastupe. Među njihovim najpoznatijim izdanjima ističe se Hissing Fauna, Are You the Destroyer?, a tijekom godina surađivali su sa Solange, Janelle Monáe i Jonom Brionom te nastupali na festivalima poput Coachelle, Primavere, Lollapalooze i Vive Latina.

Novi album aethermead objavljen je 5. lipnja za Polyvinyl Record Co. i njihov je jubilarni 20. studijski album. Ploča se bavi prekidom, frustracijom, željom, iscjeljenjem i osobnim ponovnim početkom, nastavljajući Barnesovu dugogodišnju praksu pretvaranja intimnih iskustava u nekonvencionalan pop. of Montreal će svoj novi album ove godine u Europi uživo predstaviti jedino na Planet Domu.

Vasiliki Papapostolou aka Tarantism

PANOPTICON polazi od Benthamova koncepta zatvora zasnovanog na stalnom nadzoru i Foucaultova tumačenja društva u kojem pojedinci počinju internalizirati tuđi pogled i nadzirati sami sebe. U predstavi crvene ruke simboliziraju kontrolu i neprestano nadziru tijelo, koje se opire mehaniziranom postojanju, konformizmu i potrebi da sve bude predvidljivo. Rad istražuje sukob između reda i kaosa, želje da budemo viđeni i potrebe da pobjegnemo od tuđeg prosuđivanja, kao i pitanje identiteta u svijetu obilježenom nadzorom.

Vasiliki Papapostolou, poznata kao Tarantism, grčka je plesna umjetnica i koreografkinja koja djeluje međunarodno. Njezin rad karakteriziraju snažna fizičnost i slojevito pripovijedanje, a često se bavi načinima na koje kontrola i različiti društveni mehanizmi oblikuju ljudsko iskustvo. Diplomirala je suvremeni ples na Trinity Laban Conservatoire u Londonu, a magistrirala obrazovanje s odličnim uspjehom na King’s College London. Njezini radovi predstavljeni su na brojnim međunarodnim festivalima i pozornicama, a posebno se istaknuo solo PANOPTICON, izveden diljem Europe, SAD-a, Kanade i Južne Koreje te nagrađen na više međunarodnih festivala.

Plazmatick ove godine obilježava 30 godina rada pod tim imenom. Nekada je nastupao uz bend Suburban Orchestra, dok danas izvodi isključivo vlastitu glazbu i produkciju, uz setove koji se kreću između broken beatova, ambijentalnih slojeva, IDM-a i eksperimentalne elektronike. Na Planet Dom dolazi s presjekom posljednja četiri albuma, neobjavljenim remiksevima i materijalom s još neobjavljenog albuma Ego Rodeo.

Bit će to ujedno njegov prvi nastup u Splitu kao Plazmatick, a dio seta donosi i noviju glazbu s vokalima, koju će ovom prilikom prvi put predstaviti publici. Posebno mjesto u njegovoj diskografiji ima album Hrđava vremena, čiji cover potpisuje legendarni japanski fotograf Seiji Kurata, a album je 2020. mjesec dana svirao u tokijskoj galeriji Zen kao soundtrack Kuratine posthumne izložbe.