Splitska izložba Slavena Tolja nastavlja se na izložbe prošle godine postavljene u Bologni (Palazzo d'Acurssio), Rijeci (Galerija OK) i Zagrebu (Institut za suvremenu umjetnost), a ovom prilikom nadopunjena je novim radovima i umjetničkim intervencijama. Izložbe se, kao uostalom i umjetnikovi radovi, nadovezuju jedne na druge. Naime„danas kada izlaže svoja ranija djela ili njihove segmente Tolj se prema njima ne odnosi retrospektivno već asocijativno. Ona su pomno izabrana jer su u direktnoj vezi s nekim situacijama, pojavama, idejama i predviđanjima koje umjetnika ovog časa opsjedaju ili koje trenutno živi“. Sudeći po radovima, umjetnik svoje osobne i složene poetike kao da transponira na podzemni svijet. „Bilo da je riječ o ljudima koji su mu u mislima, stvarima koje arheološkim metodama uskrsava, životnim okolnostima i situacijama, zamijetit ćemo da su smrt, potrošenost, dotrajalost - sve ono što je dovedeno do kraja, u nekoj permanentnoj asocijativnoj vezi s njegovom svakodnevicom (citat iz teksta Helene Puhare).“

SLAVEN TOLJ (rođ 1964) svoj rad artikulira u više polja umjetnosti, uključujući performans, akcije, ambijentalne i site specific instalacije te objekte. Upotrebljava realni prostor, zatečene i pronađene predmete, ugrađujući u svoje radove vrijeme te služeći se vlastitim tijelom. Njegova se umjetnost uglavnom bavi društvenim temama, temama identiteta, prošlosti, ljudske ranjivosti, samoće, smrtnosti. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Osim kao umjetnik, javnosti je poznat i kao kustos izložbi, suosnivač Art radionice Lazareti u Dubrovniku i Instituta za suvremenu umjetnost u Zagrebu, hrvatski izbornik na Venecijanskom bijenalu likovne umjetnosti 2005., nekadašnji ravnatelj MMSU Rijeka.