Gradnja Doma omladine započeta je u građevinskoj eksploziji prije Mediteranskih igara 1979. Zamišljen kao višenamjenski koncertno-kazališno-projekcijski prostor, Dom je trebao postati centar šireg kulturnog kompleksa planiranog na Mažuranićevom šetalištu. Grubi radovi i ostakljivanje zgrade dovršeni su za otvaranje MIS-a; zgrada je dovedena u “Potemkinovu fazu”, i daljnji su zahvati obustavljeni. U takvu je zgradu 2003. useljen Multimedijalni kulturni centar. Izložba okuplja umjetnika mlade generacije. Svi na neki način problematiziraju prostor kao takav, njegovu definiranje društvenim parametrima i nadilaženje puke forme. Dok je prva izložba iz ciklusa, ona u robnoj kući Prima bila oslonjena na generaciju izmedju 35 i 45 godina, dakle ljude koji su odrasli uz tu zgradu i koji su u nju unijeli jedan emotivni, nostalgični i socijalni element, za Dom je okupljena sasvim nova grupa ljudi, koja predstavlja aktualnu energiju. U Domu, naime, nema nostalgije niti reminiscencija. On je od samog početka ispražnjen od sadržaja.