Arhiva

lis 28
 - stu 10
 , 2021.
Šebjanič Robertina :
Aquatocene / U potrazi za podvodnom tišinom
GALERIJA MKC / DOM MLADIH
IZLOŽBA
Organizacija: MKC Split
ROBERTINA ŠEBJANIČ nagrađivana je umjetnica brojnim međunarodnim priznanjima (Honorary Mention@Prix Ars Electronica, Linz 2016) koja djeluje na razmeđi humanističkih i prirodnih znanosti. Njezino umjetničko istraživanje usmjereno je na kulturne, (bio)političke, kemijske i biološke stvarnosti podvodnih okruženja, a njezine ideje i koncepti često se ostvaruju u interdisciplinrnoj i neformalnoj suradnji s drugim znanstvenicima, umjetnicima, aktivistima…
Njezin rad je nagrađivan i nominiran na, Starts Prize, Falling Walls. Rad joj je izlagan i izvođen na okupljanjima i festivalima kao što su Ars Electronica Festival (AT), Prix Cube Exhibition (FR), MONOM_CTM (DE), Matadero (ES), (Onassis Cultural Center Athens (GR), Kosmica festival & Laboratorio Art Almeda (MX), Kapelica Gallery (SI), Device_art (HR), Art Laboratory Berlin (DE), Kiblix Festival (SI), Gallery of Contemporary Art Celje (SI), Museum of Contemporary Art Beograd (SRB), Eye Museum Amsterdam (NL).
“Aquatocene / U potrazi za podvodnom tišinom” projekt je u kojem slovenska umjetnica Robertina Šebjanič istražuje fenomen podvodnog zvučnog zagađenja koje je čovječanstvo stvorilo u svjetskim morima i oceanima.
Postav u Galeriji MKC sastoji se od središnje audio (video) instalacije ambijentalnih oznaka te nekoliko zvučnih radova u ulaznom dijelu galerije. Instalacija se koristi autentičnim zvučnim materijalom snimljenim DIY hidrofonima u jadranskom akvatoriju (Korčula, Dubrovnik, Kopar) dok su ostali radovi zvučni krajolici Bergena (Sjeverno more) i Roscoffa (Atlantski ocean). Riječ je o kompozicijama/remiksima u kojima se izmjenjuju akustika morskog života, kretanja vode i zvukova generiranih tehnološkim prisustvom ljudi.
“Svijest o međusobno transformirajućim relacijama među živim bićima izazov je vremena. Robertina Šebjanič u svom se umjetničkog iskazu želi odmaknuti od antropocentrične perspektive. Već samim naslovom kojim umjetnica parafrazira termin antropocena, izmješta nas iz privilegirane pozicije, dok vlastitom leksičkom konstrukcijom dovodi novo zbivanje u naš spoznajni fokus. Napuštanje fiksacije na čovjeka preduvjet je da bi se razumjela uloga suživota s drugim živim organizmima. Upravo je estetska dimenzija ona koja nam/ti može približiti druge žive sisteme, tako što, kako kaže Morton, "u jednom novom iskustvu ljepote krije dokaz da u tvom unutarnjem prostoru postoji najmanje još jedno biće koje nisi ti."(Morton, Dark Ecology,2014. P 149)." (iz predgovora, Jasna Gluić)