Nika Petković u svom radu Tok polazi od percepcije i bilježenja svakodnevnih životnih situacija jednog postindustrijskog grada objektivom fotografske i video kamere, gradeći otvoreni koncept esejističkog izlaganja u formi galerijske instalacije. Ne identificirajući točno grad po imenu i prezimenu, umjetnica adresira svoj rad na sve one gradove koji su prerasli industrijsku fazu razvoja i našli se u nestabilnom vremenu tranzicije.

Kako sugerira naslov izložbe, riječ je o bilježenju aktualnog toka grada, koji mada u sebi sadrži ideju kretanja zapravo zrači statičnošću, "sugerirajući nam," kaže umjetnica, "kako se pretvorio u svakodnevnu čekaonicu promjena i neostvarenih društvenih nadanja." Takvom doživljaju cjeline doprinosi i video slika tretirana na način proširene fotografije. Korištenjem statične kamere, s montažom svedenom na malobrojne rezove determinirane kretanjem osoba koje ulaze ili napuštaju kadar, video prizori izgledaju poput lagano pokrenutih fotografskih zapisa. Paralelnom upotrebom dva medija, čija je temeljna različitost u fokusiranju na trenutak odnosno na vremensko trajanje, umjetnica postiže napetost između ideje kretanja i u njoj umrtvljene statičnosti, skrivenog osjećaja nepokretnosti. (iz predgovora, Jasna Gluić)