Arhiva

pro 27
 - pro 30
 , 2018.
Pelicarić Hrvoje :
Bez naziva
MKC SPLIT / MALI AMFITEATAR DOMA MLADIH
IZLOŽBA

Ciklus izložbi ZVUK-OBJEKT
site-specific zvučna instalacija

HRVOJE PELICARIĆ je oblikovatelj zvuka, glazbenik i multimedijalni umjetnik. Diplomirao je tonsku tehniku na School of audio engineering u Rotterdamu te Medijsku umjetnost na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Od 1996. aktivan je na nezavisnoj kulturnoj sceni. Bavi se oblikovanjem zvuka, glazbom za film i kazalište, prostorno-zvučnim instalacijama. Kao umjetnik sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama. Godine 2016. u Splitu pokreće festival zvukovne umjetnosti Ispod bine, čiji je umjetnički voditelj i tehnički direktor. Od 2004. do 2009. radi kao redovni predavač na školi za audio inženjering u Ljubljani, a od 2009. do 2017. kao stručni suradnik na kolegiju Oblikovanje zvuka na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
Organizacija: MKC Split
Grafičko oblikovanje: Rafaela Dražić
Tehnička potpora: Tonči Bakotin, klub Kocka, MKC Split, Starsystem
Zahvale: Tena Novak Vincek, Eugen Jeličić
Zvuk-objekt naslov je ciklusa izložbi umjetničkih radova fokusiranih na zvuk kao temeljni medij likovnog oblikovanja i nositelja estetskog dojma. Koristeći se različitim likovnim iskustvima te operativnim modusima autori istražuju imanentne kvalitete i dimenzije zvuka – njegovu sposobnost interaktivnosti, ambijentalnosti, mogućnost prostornog /plastičkog oblikovanja, nastajanje novih metaforičkih i asocijativnih kvaliteta... Riječ je o višegodišnjem ciklusu izložbi u organizaciji Multimedijalnog kulturnog centra započetom krajem 2008. godine.

Višekanalna zvučna instalacija Hrvoja Pelicarića Bez naziva rad je nastao na temelju iskustva konkretnog scenskog prostora Doma mladih. Izrazito visok prostor koji se izdiže iznad scene, i zbog kojeg se Dom mladih ubraja u lako prepoznatljive objekte-orijentire u vizuri grada, unutar samog prostora funkcionira kao svojevrsan instrument ili rezonantna kutija.
Naime, svaki fizički prostor je po svojim svojstvima instrument čija svojstva treba otkriti, pri čemu se autor oslanja na ideju arheoakustike, discipline koja izvorno funkcionira unutar područja akustike i arheologije no u praksi najčešće uključuje akustičke studije arheoloških lokacija ili artefakata. Međutim, svakom se prostoru može prići kao prostornom zapisu duha vremena u kojem je izgrađen otvarajući pitanje kako se isti preslikava na sadašnje društvene uvjete i na koncu, kakav psihološki i fizički učinak ima na današnjeg slušatelja.
Koristeći se surround (višekanalnim) i site-specific pristupom zvuku, umjetnik će ozvučiti prostor kroz njegovu prostornu dimenziju smještajući poziciju slušatelja u gledalište malog amfiteatra.