Izložba Tina Dožića pod nazivom Dromomania čini multimedijalna instalacija koja u svojoj gradnji povezuje različite umjetničke medije – akciju, video, instalaciju, događaj odnosno objekt u javnom prostoru. Postav je građen oko tri Dožićeva rada: Transocean8, Lutalaštvo i Šumska koliba. Njihovom nastanku prethodio je čin istraživačkog putovanja - plovljenja splavom od Zagreba prema Sisku rijekom Savom, akcija izgradnje privremene kolibe na zagrebačkoj Medvednici te hodanje gorama, planinama i dijelovima planinarske rute Via Adriatica. Na taj je način osnovna radna metoda ostvarena kroz putovanje, kao svojevrsna fuga ili dromomanija.

Značenje termina dromomanije autor Ian Hacking opisuje u knjizi “Mad Travelers: Reflections on the Reality of Transient Mental Illnesses”: riječ je o zastarjelom pojmu, koji je sredinom 19. st. opisivao danas nepostojeću psihijatrijsku dijagnozu tzv. “patološkog turizma”. Sam pojam sačinjen je od riječi dromos (grč. trkalište) i mania (grč. ludilo, bjesnilo). U tom smislu se ovaj rad okreće od homogenizirajućih formi reprezentacije okoliša, bilo kroz turističke ili geoinformacijske sustave (GIS). Danas, u doba razvoja masovnog turizma i komodifikacije putovanja, dromomanija se čini kao nešto poželjno, a želja za putovanjem ili lutalaštvom postaje još jedna aktivnost koja generira proizvodnju slika. Ono što je zajedničko za sva tri procesa je želja za eskapizmom praćena dezorijentacijom i neuspjehom bijega od civilizacije. Dožićev rad u svojoj multimedijalnoj strukturi istražuju odnose između doživljaja zbilje i mentalnog zdravlja pojedinca, između tehnosfere odn digitalne prostornosti i stvarnih prostranstava prirode.